Sisanje, ukoliko ne služi isključivo zadovoljenju fizioloških potreba teleta za hranom, naziva se manom. Javlja se u oblicima gdje životinja siše sama sebe ili druge životinje. Nastaje razmjerno brzo, moguće oponašanjem drugih životinja iz okoline pa se može pojaviti kao štalska pošast. Osim što takva mana unosi nemir u stado jer su sisane životinje iziritirane, može doći i do ozljeda, upalnih procesa primjerice kod sisanja pupka, ali i veće pojavnosti mastitisa u prvoj laktaciji jer sisanjem vimena životinje koja još nije imala laktaciju dolazi do uklanjanja keratinskog čepa koji štiti vime od ulaska patogena.
Jednom kad se stvori navika sisanja, teško je životinje od iste odviknuti. Najbolje je zapravo spriječiti sisanje prije nego ono uopće počne u čemu farmerima uvelike može pomoći pravilno napajanje teladi koja nije na sisi. Ako tele sisa na način da je svjesno zadovoljenja svojih potreba za hranom, polako i uz stvaranje velike količine sline, nema potrebu za dodatnim sisanjem nakon unosa mlijeka. Osim toga, u prevenciji su se dobrima pokazali i nosni prstenovi Suck Stop koji se jednostavno postavljaju, bez bušenja septuma što je slučaj klasičnih brundi i koji ne iritiraju niti mogu oštetiti kožu sisane životinje.
